Proljetno-ljetno izdanje drugog Festivala slavenskih književnosti održano je u vrtu Vile Zlatica i u prostorijama Foruma slavenskih kultura u Rožnoj dolini u Ljubljani, a centralni gosti bili su makedonski književnik Aleksandar Prokopiev i bugarska autorica Zdravka Evtimova. Slovenski prijevodi njihovih romana Posmatrač i Četvrtak nedavno su objavljeni u zbirci Sto slavenskih romana.
U razgovorima su dvoje pisaca govorili o svom pisanju, načinu rada, te nešto detaljnije o romanima koje su upravo preveli. Prezentacijama su prisustvovali i prevoditelji Robert Suša, koji je roman Posmatrač preveo s makedonskog, te Eva Šprager, koja je s bugarskog na slovenski jezik prevela roman Četvrtak.
Aleksandar Prokopiev jedan je od najzanimljivijih makedonskih prozaika, piše uglavnom kratku prozu, a Posmatrač mu je jedini roman do sada. U razgovoru s Namitom Subiotto, poznavateljicom makedonske književnosti, profesoricom južne slavistike i prevoditeljicom koja je napisala predgovor romanu, objasnio je svoju sklonost kraćim proznim žanrovima. Publiku je zabavljao brojnim pričama i anegdotama koje bi se mogle naći u nekom od njegovih budućih tekstova. S prevoditeljicom je razgovarao i o prijevodu naslova knjige. Autor je ocijenio da je slovenski Špegavec (Posmatrač) vrlo uspješan prijevod i objasnio kako naslov romana zvuči na drugim jezicima i kako prijevod naslova definira čitanje, razumijevanje i recepciju teksta.
Četvrtak Zdravke Evtimove prva je knjiga u sklopu zbirke Sto slavenskih romana koja je prevedena s bugarskog na slovenski jezik. Bugarska se svojim popisom pridružila zbirci 2016. godine. Evtimova sa svojim bogatim proznim opusom smatra se jednim od centralnih imena moderne bugarske proze. Puno prevodi, a ponekad prevodi i svoje romane na druge jezike. Prevoditeljica Eva Šprager istakla je da joj je prijevod romana bio užitak i veliko zadovoljstvo te stoga nije imala problema s prijevodom i relativno brzo je dovršila rad. U romanu Četvrtak pratimo pet junakinja, pet jakih žena u razdoblju surove bugarske tranzicije. „Moja je želja, ne samo u ovom romanu, prikazati društvene slojeve života ljudi u određenoj zajednici i u određenom razdoblju“, rekla je bugarska spisateljica u intervjuu s novinarkom i književnom kritičarkom Tinom Kozin. U razgovoru o spisateljskom pozivu kazala je da mora pisati, jer živi živote svojih junaka i tako se njen život proteže preko 3000 godina. Da je piscu suđeno da piše. Da ne može bez riječi kao što pušač ne može bez cigarete ili ovisnik bez droge. Ponekad je ta sudbina sretna, a ponekad ne.
