Putnik

Putnik
Crna Gora
Sreten Asanović
Sreten Asanović
Ali izgleda nevolje ne prolaze s đetinjstvom no tek nastupaju, jer u nas dijete čim izbaulja preko praga mora se jakati i ugrizati ako misli da živi i da ga ona druga đeca ne potisnu i naprave nevaljačku od njega; tako traje do smrti i to vazda ko će koga.

Prepoznatljiv i u jugoslovenskim okvirima kao majstor kratke priče, Sreten Asanović je svojim jedinim romanom Putnik obogatio crnogorsku romanesknu produkciju tekstom nastalim u najboljoj tradiciji pikarskoga romana.

Ispripovijedan u prvome licu, kao autobiografski iskaz glavnoga junaka, roman Putnik prati bogati životni put Boža Živkova Tomovića, koji se još u ranoj mladosti otisnuo iz Donjih Kokota u svijet, dospijevajući do Mađarske, Śeverne i Južne Amerike, Francuske i Španije, uvijek okružen „domaćim“ ljudima i brigama, da se konačno u osvit II svjetskog rata skrasi u Crnoj Gori. U dvije hronološke cjeline, „Đetinjstvo i mladost“ i „Zaludnja zrelost“, kroz 40 kraćih poglavlja Asanović predočava autentičnu biografiju svojega literarnoga junaka, u periodu od 1888. do 1939. godine, prožetu potragom za boljim životom, ratovima, politikom, putevima i stranputicama, koji iz oneobičene perspektive, uz blago ironičnu notu, śenče burno razdoblje kroz koje je prošla Božova domovina i njen narod.

Sreten Asanović rođen je 22. II 1931. godine u Donjim Kokotima, kod Podgorice. Autor je knjiga priča Dugi trenuci (1956), Ne gledaj u sunce (1960), Igra vatrom (1966), Lijepa smrt (1971), Opojno piće (1977), Noć na golom brdu (1980), Lice kao zemlja (1988), Martiri i pelegrini (2000), Nomina (2006), Zvijezde padaju (2009), Kratke priče (2015) i romana Putnik (1994). Za štampu je priredio izbor pripovjedaka Ćamila Sijarića Sablja (1969), a s Čedom Vukovićem i izbor crnogorskih memoara Svjedočenja (1978). Pojedine priče prevedene su mu na više od dvadeset jezika.

Dobitnik je brojnih nagrada, među kojima su Nagrada Udruženja književnika Crne Gore (1957), Trinaestojulska nagrada (1972), Goranova nagrada za najbolju knjigu godine na srpskohrvatskom jeziku za Noć na golom brdu (1981)... Bio je predsednik Udruženja književnika Crne Gore (1973–1976) i Saveza književnika Jugoslavije (1980–1981). Bio je član Dukljanske akademije nauka i umjetnosti i Crnogorske akademije nauka i umjetnosti. Umro je 3. 6. 2016. u Podgorici.