U svome posljednjem romanu, Ogrtač boje mirte, Čedo Vulević je sublimirao tematske preokupacije i stilske tendencije koje su obilježile njegov ukupni romaneskni opus.

Radnja Ogrtača boje mirte mahom se odvija u sobi broj 23 duševne bolnice imaginarnoga primorskog mjesta Dubrave i njenoj neposrednoj okolini. Premda vremenski i prostorno usko omeđena, s tek nekoliko protagonista, fabula romana proširuje se kroz rukopise i snoviđenja, umetke (pseudo)istorijskih pripovijedanja likova i reminiscencije na njihove pređašnje živote, dopirući do mitskih predaja antike, crnogorskih povijesnih čvorišta i svjedočenja o raspadu Jugoslavije. Središnji lik romana, pisac Vladimir Šćepanović, u duševnu je bolnicu stigao policijskim uputom nakon što mu je zabranjen i spaljen roman o logorskome iskustvu. Izvrnuti, halucinacijama i snovima nastanjeni svijet sobe 23 svojevrsna je metonimija svijeta izvan zidina dubravske bolnice, obilježenoga cikličnim kretanjem vremena, progonima, patnjom i razaranjem.