Voda, paučina jedan je od malobrojnih romana koji bešavno spajaju različite žanrove u harmoniju. U tom će se romanu naći bajke, ispovijedi, struja svijesti, materijali skinuti s Interneta, psiho-profili ubojica… sav onaj materijal od kojega se život sastoji u svojoj punini, složenosti i jezičnom šarenilu. I u ovom romanu se događa zločin, ali se roman ne odmotava u smjeru čistog kriminalističkog žanra – zločin je samo točka kretanja oko koje se nevjerojatnom vještinom, osjećajem za atmosferu, rafiniranim jezikom i sposobnošću da se suvereno mijenjaju pripovjedni registri, plete impresivno konstruirana životna priča s kojom za čitatelja nema predaha. Kostur kriminalističke priče dodiruje brojne neuralgične točke tranzicijskog i posttranzicijskog vremena, od sprege politike i kriminala, socijalnih razlika, eskort-dama, sumnjivih građevinskih poduhvata, u koji Nada Gašić ugrađuje različite žanrovske, pripovjedne, pa čak i grafičke registre. Tako Voda, paučina funkcionira i kao kvartovski roman u kojem zagrebačka četvrt Trešnjevka postaje svojevrsnom metaforom svijeta.