Potonulo groblje zanimljiv je žanrovski iskorak u pravcu horora. U toj knjizi “za ljude jakih živaca” opet se razmiču empirijske granice i u narativnu igru uvode potencijali iracionalnoga. Priču o Ivanu Humu (ujedno i naratoru) koji se, nakon trideset i šest godina i odslužene zatvorske kazne, vraća u rodni grad i uranja u “geografiju svoga djetinjstva”, prate neobična fabularna “iskliznuća”. Cvjetovi divljeg maka koji cvatu u studenom samo su uvod u mističnu grobljansku atmosferu koja od početka obavija radnju i likove, a kulminira pokušajem “metafizičke reanimacije”, tj. oživljavanjem mrtvaca. Autor je ovdje, koristeći neke konvencije gotskog romana, zavirio iza kulisa očiglednog i samorazumljivog i pokušao poljuljati logiku svakodnevnoga iskustva.
