Muzej bezuvjetne predaje

Hrvatska

Dubravka Ugrešić

U romanu Muzej bezuvjetne predaje Dubravka Ugrešić bavi se problematiziranjem egzila i pitanjima identiteta. Roman je prozni mozaik sastavljen od niza kratkih esejističkih epizoda; kolaž koji tvore sličice što odišu finom atmosferom sjete, tuge, nostalgije i bola, uzrokovanih emigracijom i egzilom kao sastavnicom svih sudbina kojih se autorica u ovoj knjizi dotiče. Autoričina pozicija je pozicija egzilanta, a i većina likova u romanu su egzilanti. Ironizirajući njihovu situaciju, autorica ironizira i vlastitu poziciju. Biografije likova čine većinu romana, a ispisujući te biografije, pripovjedačica piše vlastitu autobiografiju. Ironijski se odnosi i prema događajima i likovima iz svoga vremena, a taj odnos vidimo u esejističkim elementima. Ova knjiga o egzilu kao sudbini i kao izboru, ispripovijedana iz ženske vizure, na dramatičan način evocira feministički slogan “privatno je političko“.

Dubravka Ugrešić (1949-2023) je napisala tri knjige za djecu, brojne članke o ruskoj književnosti, prevodila s ruskoga i uredila antologiju ruske alternativne književnosti. Autorka je brojnih dela, između ostalih i zbirki priča Poza za prozu, Život je bajka, romana Štefica Cvek u raljama života, Forsiranje romana-reke, Lisica, Muzej bezuvjetne predaje, Baba Jaga je snijela jaje, kao i zbirki eseja Američki fikcionar, Kultura laži, Zabranjeno čitanje, Nikog nema doma prevedenih na više od dvadeset jezika. Pisala je televizijske i filmske scenarije.

Dobitnica je brojnih domaćih i inozemnih književnih nagrada među kojim su: NIN-ova godišnja nagrada za roman (1988), Nagrada Grada Zagreba (1989), Godišnja švajcarska nagrada za najbolju europsku knjigu eseja (Prix Europeen de l’ Essai Charles Veillon, 1996), Austrijska državna nagrada za evropsku književnost (Osterreichischen Staatspreis fur Europaische Literatur, 1999), Njemačka nagrada za esejistiku Heinrich Mann (Heinrich Mann Preis, Akademie Der Kunste Berlin, 2000).